Dragana Kanjevac

BOLEST KAO KEŠ

 

Svi mi koji čitamo tabloide i pratimo kako se poznate ličnosti provode po belom svetu na kojekakvim jahtama, piju sokove od povrća da “izbaziraju organizam” i opremaju svoje luksuzne kuće sa stručnjakom za feng shui, znamo da će nesreća kad-tad zakucati i na njihova vrata.Bolesti, nesreće i smrt – prava su medijska poslastica koja diže tiraže, rejtinge, posete i lajkove do neslućenih visina. I bogati plaču – idealna je medijska formula koja kombinuje standardnu atraktivnost loših vesti sa nekom vrste utehe za sve neslavne, nebogate i nepoznate: sreća se (kao) ipak ne može kupiti.

Ako za sada ostavimo smrt kao PR napalm bombu – što svedoči istorija posthumnih umetničkih karijera uspešnijih nego za života- bolest je na tržištu novopoznatih visoko cenjena roba. Što je bolest teža, to su marketinške mogućnosti veće: tekstovi u nastavcima, objavljivanje novog, prosvetljenog pogleda na život putem knjige ili DVD izdanja i slično.

Lakše povrede i izlečive bolesti, uz odgovarajuće PR veštine, mogu da dostignu efekat približan teškim dijagnozama. Model “Gledao sam smrti u oči” može da posluži na kraće staze i osveži po neku estradnu karijeru. Objavljena nezgoda čak je negde stvar prestiža, jer samo prave zvezde imaju i dramatične  izazove iz kojih izlaze jači i mudriji nego ikad. Redakcije domaćih tabloida postale su neka alternativna Hitna pomoć, kojima se celetoidi poveravaju čim ih zadesi kakav belaj. I eto, ono što su nekada istaknuti ljudi krili kao zmija noge- bolest i nedaće – u eri celetoida postala je idealna roba. Plebs koji troši priče o poznatima, a  čije bolesti i smrti nema “u svim novinama”, ima o čemu da ćaska na puš-pauzama simulirajući saosećanje (“jao jeste čuli jadan čovek”), potajno likujući što je poznatoga stigla kazna zbog glamuroznog života na kojem mu sve vreme zavidi. Dakle, i kupci i prodavci tužnih priča imaju dobit.Finansijska situacija je u ovoj oblasti gotovo savršena: jer,  sreća se možda i ne može kupiti ali nesreća zato ide kao alva!

 
Comments